Tepisi i podne obloge

Postoje dvije teorije o nastanku tepiha. Jedna kaže kako su prostirke za pod počeli koristiti pripadnici nomadskih plemena, a tada su imale isključivo praktičnu ulogu. Kako ne bi spavali i hodali po golom tlu, nomadi su počeli izrađivati prve prostirke za pod spajanjem i pletenjem osušenih biljaka. Oni su bili učinkovita zamjena za životinjsko krzno koje se do tada koristilo i do bilja je bilo lakše i praktičnije doći. Druga teorija kaže kako su se tepisi razvijali zajedno s umjetnošću pa su imali isključivo estetsku ulogu, a bili su i pokazatelji bogatstva vlasnika. To se osobito odnosi na orijentalne tepihe koji su i danas na cijeni.

Najvrjedniji tepisi često se povezuju s Istokom, s obzirom na to da tamo postoji stoljetna tradicija njihove izrade. Najcjenjeniji su oni izrađeni u Armeniji, Kini i Indiji. Ipak, najpoznatiji su perzijski koji datiraju još u brončano doba, ali su popularnost stekli tek u 16. i 17. stoljeću. Najviše se cijeni tradicionalna, ručna izrada koja zahtijeva izniman trud i strpljenje, a kvaliteti tako rađenih tepiha nema premca. Naime, za izradu tepiha prosječne kvalitete i veličine potrebno je približno 50 kilograma vune i otprilike dvije godine rada dvaju majstora, uz postupke obrade vune, pranja, istezanja i tkanja tepiha, te svih radnji koje izrada tepiha zahtijeva.

Prvi strojno izrađeni tepisi teško su mogli konkurirati onim ručno izrađenima. Tek tijekom industrijske revolucije pojavljuju se strojevi kojima je bilo moguće izraditi kvalitetne tepihe i koji su mogli zadovoljiti široku potražnju. Razvojem tehnologije i izrada tepiha je dignuta na višu razinu pa su ovi tepisi polako počeli krčiti put prema poziciji ručno rađenih. Zahvaljujući današnjim kvalitetnim tkaninama, vlaknima i strojevima, tepisi su postali uobičajena dekoracija u našim domovima. Mogućnosti izrade i dezeni u kojima se izrađuju zadovoljavaju ukus najzahtjevnijih esteta. Iako su se prvotni tepisi izrađivali od vune jer im je uloga prvenstveno bila praktična, danas se izrađuju od raznolikih materijala. Najčešće je riječ o poliesterskom i polipropilenskom vlaknu, akrilu te mješavini vune, ali se izrađuju i u kombinaciji ovih materijala.

Kad niste sigurni koliki vam je tepih potreban, poslušajte savjet stručnjaka za uređenje interijera koji preporučuju pravilo jedne trećine, a to znači da bi jednu trećinu površine poda trebao zauzimati tepih. Praktično rješenje je i korištenje dvaju ili više tepiha koje ćete rasporediti po podu.

Prilikom odabira tepiha također je potrebno voditi računa koji se materijal koristi u kojoj prostoriji. Tako, primjerice, u dnevni boravak stavite mekan, otporan i kvalitetan tepih koji ćete lako održavati. U spavaću sobu možete staviti malo mekši, topliji i udobniji tepih od prirodnih materijala ili moderno ovčje krzno. Za dječju sobu odaberite tepih što zanimljivijih boja i veselih uzoraka. No dječji tepisi se lako i često zaprljaju jer se djeca često igraju na podu pa birajte onaj od kvalitetnih umjetnih materijala koji ćete lako očistiti ili zamijeniti novim. U kupaonicu je dovoljno staviti manji tepih, ali je važno da bude otporan na vlagu, dok vam za kuhinju preporučujemo takozvane „špagere“ ili tepihe od jute koje je veoma jednostavno čistiti i održavati. Pokraj radne površine poželjno je postaviti perivu stazu kako ne biste dulje vrijeme stajali na hladnom podu.