Formula po kojoj se izračunava učinkovitost nape je:
Q = V x f.
Q se odnosi na efikasnost nape koja se dobiva množenjem volumena prostorije V (površina x visina) i brzine izmjene zraka f (indeks f pokazuje koliko često zrak cirkulira u sobi u roku od sat vremena). Primjerice, uz površinu poda od 20 m², visinu prostorije od 2,5 m i brzinu izmjene zraka od 6 puta na sat, potreban je protok zraka od 300 m³/h na najnižoj razini.
Tri su čimbenika koja utječu na učinkovitost nape:
- Usmjeravanje zračnih kanala
Svaki zavoj u kanalu za ispušni zrak između nape i otvora na zidu kuće smanjuje usisnu snagu. Kod čvrste cijevi gubitak iznosi oko 20 posto, a kod fleksibilnog crijeva čak i do 45 posto. Optimalno rješenje je što ravnija veza, odnosno cijev.
Usisna snaga nape podijeljena je u klase i ovisi, između ostalog, o konstrukciji. Snaga usisavanja kod konvencionalnih modela najjača je u sredini filtera, a slabija u području ruba. Suprotno tome, nape na izvlačenje predstavljaju inovaciju i kod njih se usisavanje vrši na rubnim dijelovima, što omogućuje skupljanje pare i vlage s rubova štednjaka.
Još jedna važna komponenta je stupanj odvajanja masnoće koji pokazuje koliki se postotak udjela masti apsorbira u zraku. Suvremene nape imaju filtere za masnoću od nehrđajućeg čelika koji se mogu koristiti duže razdoblje. Nape s funkcijom optočnog zraka imaju filter s aktivnim ugljenom koji pouzdano smanjuje neugodne mirise.