Mramor hvata zaustavljeni trenutak rendgenskog snimanja: šaka kamenčića zaboravljena na dnu aktovke, otkrivena svjetlošću kao tajni mineralni krajolik. Boje se preklapaju, miješaju i stapaju u delikatnoj međuigri prozirnosti. Svaki tepih postaje prolazni otisak, fragment materije koji priča priču o kretanju, slučaju i slučajnosti. Kompozicija koja je istovremeno sirova i prozračna, kao da je sama priroda dopustila svjetlosti da prođe kroz nju kako bi nam dala ovaj suvremeni tepih - lako integrirajući - koji u prostoriju unosi osjećaj smirenosti i lakoće.